ROMEO: (polupijan ispod njenog prozora)
Hajd’ bona silazi, ne pravi se luda!

JULIJA: (pospana, bezvoljna, nikakva)
Ako ti moj stari sidje ostaces bez muda.

ROMEO: Nesto mi se, o prohtjelo bas,
ove prekrasne noci da mi je das.

JULIJA: Tvoj mac bih zarko osjetiti htjela,
al’ veceras oca m’ ne bih smjela.

ROMEO: Skraticu za glavu svakog’ nek se zna,
ko te bude im’o prije nego ja.

JULIJA : Romeo, Romeo daj jednom shvati,
samo sam je tebi spremna dati.

ROMEO: Dobro, da ne bih mor’o tudje glave sjec’
ovog puta vjerovacu ti na rijec.

JULIJA: Hajd’ sad kuci jebo ti sve,
joj vid’ kolko je sati! Hajd’ cuvaj se!

ROMEO: De barem tol’ko se odvazi,
pa mi je na minut pokazi!

JULIJA: (taman krenu da skine gace)
Joj bjezi eto mi cace.

OTAC JULIJIN: Uhljupe jedan opet si dos’o,
kako si samo kroz mine pros’o?!

ROMEO: Nemojte cika Mato,
Julija je moje zlato.

JULIJA (ocu): Ma ja ga uopste ne znam,
nisam ga zvala, dos’o je sam.

ROMEO: M’rsss ne lazi kujo mala!
Znam ja sve kome si dala.

JULIJIN OTAC: Odlazi odavde bijedni psu
dok nisi pao mrtav tu!

JULIJA: Ma ti si Romeo u seksu amater.
Udri ga babo jebes mu mater!

ROMEO: (dade se u panican bijeg,
brzo k’o metak pobjeze uz brijeg)

JULIJA (prasnu u smijeh): A vid mangupa al’ bjezi,
a htio bi kraj mene da lezi.

JULIJIN OTAC: Babo ce tebi momka da nadje,
a ovoga ce uhljupa neko zlo da snadje.

ROMEO (vice s brijega): E mangupe, dodji u carsiju ako smijes,
da vidim jesi l’ spreman da se bijes.

JULIJA (cerekajuci se): Romeo, Romeo odjebi ba,
ako nastavis tako ranicu se ja.

JULIJIN OTAC: Idi kuci bolan Romeo,
dok nisam s tobom asfalt pomeo.

ROMEO: Ako zovnem Hamleta mog jarana
neces izac’ iz bolnice mjesec dana.

JULIJA: E dobar ti jaran, dobro ga znam
neki dan je trazio da mu je dam.

ROMEO: Opet lazes, on Ofeliju voli,
sta ima tebe za seks da moli.

JULIJIN OTAC: (Ode u kucu, vode da pije)

JULIJA: ( K’o fol ozbiljna a u sebi se smije.)

ROMEO: Odoh sada kuci ko te jebe,
idem da nadjem trebu za sebe.

JULIJA: Nemoj bolan Romeo strpi se do jutra,
ako ne dobijem, dacu ti sjutra.

ROMEO: Ma daji kome hoces sad mi je svejedno,
ne zelim vise da zivim ovako bijedno.

JULIJA: Ma steta da nestane taki sevac.
Ne zelis valjda da umres k’o djevac ?

(Zadize majicu pokaza mu grudi,
u Romeu poce zelja da se budi)

ROMEO (sav ushicen): O Julija oko moje crno,
ma neka me pogodi puscano zrno.
Eto me k tebi, nemogu vise,
iako znam da crno mi se pise.

JULIJA: Dodji dodji, dilbere moj,
da vidim taj buzdovan tvoj.

ROMEO: (Trci, sa sebe odjecu skida,
draganu svoju ne gubi iz vida)
(Ulazi kroz prozor, na trosjed sjeda)

JULIJA: Pozuri dok babo utakmicu gleda!

ROMEO: Hajde,hajde, brze se skidaj!
Ako naidje ti vikni “Kidaj!”

JULIJA: (Dohvati nekakvu polupraznu bocu,
vise i ne razmisljajuci o svome ocu)
Hajd’ da popijemo pa sta god da je,
cula sam da onda duze traje.

ROMEO: Ne trazi case,
picemo iz flase.

JULIJA: Hajd’ ja cu prva prince moj.
Uh masalla, masalla kol’ki je taj tvoj!

ROMEO: (Uze iz Julijinih ruku flasu)
Hajd’ da pijemo za ljubav nasu.

Ispraznise bocu za par minuta,
Julija postade k’o nesto ljuta.

JULIJA: Znas da moje srce tebe voli,
al’ sad me nesto poce stomak da boli.

ROMEO: A joj meni djevojko bludna,
neces valjda reci da si trudna!

JULIJA: Marss, gluho bilo, stoko jedna,
tvoja su nagadjanja tako bijedna.

ROMEO: (Odjednom pade na tlo)
uh jebote, sta sam ovo popio!?

JULIJA: “Otrov za pacove” evo bas citam,
nisam prije stigla starog da pitam.

ROMEO: O Julija, Julija ti nas sjeba.
E Romeo ludi tako ti i treba.

JULIJA: Izvini Romeo mislila sam da je vino,
bas mi je izgledalo onako fino.

ROMEO: (Faca mu je totalno bijesna)
Sad ce ti “mala” ostat tijesna.

JULIJA: Ti umires ne saznavsi sta prava je ljepota,
ne “umoci” nista za svoga zivota.

ROMEO: (dopuza do Julije blize)
Na tebe ce vjecno da mi se dize.

To izusti
i dusicu pusti,
a samo je htjeo
da joj ga spusti.

JULIJA: (nestaje joj iz ociju plamen)
Kakva steta, a tvrd mu je k’o kamen.
(Zatvara oci posljednji put)
Znam babo ce biti na mene ljut.
—————————————

3 dana poslije:

OFELIJA: Jes’ cuo za ono dvoje ?
Bas steta, onako mladi.

HAMLET: Ma cuo sam bona, neg’ se skidaj
dok nema nikog da se nesto radi.*

*dati ili ne dati pitanje je sad